Pobjeda,03.12.2018.godine

PODGORICA-U Crnoj Gori postoje dvije privatne ustanove koje imaju licencu Ministarstva rada i socijalnog staranja za realizaciju mjera i aktivnosti profesionalne rehabilitacije “Pamark i ,,Zopt. U sklopu njih nalazi se osam licenciranih centara i to u Podgorici, Baru, Bijelom Polju, Beranama, Nikšiću, Tivtu i Pljevljima. Prema riječima direktorke “Pamarka” Nataše Paviičić, Centar za profesionalnu rehabilitaciju namijenjen je teže zapošljivim osobama koje bez podrške i odgovarajućih stručnih tretmana nijesu zapošljiva. -To je institucija u koju se upućuju osobe kojima je potrebna sveobuhvatna obrada nakon dugogodišnje nezaposlenosti, narušenog samopouzdanja, samosvijesti ili nedefinisanih zdravstvenih teškoća navela je Paviičić, pojasnivši da Centar primjerenim stručnim tretmanom obavlja trijažu lica, upoznaje i ocjenjuje njegovu preostalu radnu sposobnost kao osnovu za uključivanje u rad, zaposlenje, obrazovanje ili druge programe rehabilitacije.

PODRŠKA

Pored rada sa osobama sa invaliditetom, podjednako je, kaže Paviičić, važna saradnja sa javnim institucijama i sa poslodavcima “koji vrlo često nemaju dovoljno informacija ili ih uopšte nemaju kada je u pitanju zapošljavanje osoba sa invaliditetom, njihove mogućnosti i potencijali, kao i mogućnost korišćenja subvencija iz Fonda za profesionalnu rehabilitaciju” Kroz dosadasnju praksu uvidjeli smo da je otvaranje ovakvih centara na nivou Crne Gore neophodno, jer se postavlja prostor, sjedište, gdje se pored stručne pomoći koju naši klijenti dobijaju kroz program pruža savjetodavna, motivaciona, konsultativna. za sve koji nam se obrate i nakon izlaska iz rehabilitacije i zapošljenja kazala je Paviičić.Uz podršku Zavoda za zapošljavanje Crne Gore i finansiranje iz Fonda za profesionalnu rehabilitaiju stvorila se, prema njenim riječima, mogućnost za otvaranje centara u centralnoj, južnoj i sjevenoj regiji naše zemlje. Na taj način, kaže Paviičić, korisnicima usluga centra….

Predrasude i stereotipi često vode ka diskriminaciji

Osobe sa invaliditetom suočavaju se, smatra Nataša Pavličić, sa različitim problemima. Jedna grupa tiče se, kako kaže, odnosa sredine u kojoj žive prema njima i njihovim porodicama i uključuje nizak nivo svijesti zajednice o njihovim potrebama i postojanje predrasuda i stereotipa koji često vode diskriminaciji. Druga grupa problema je vezana za nedovoljnu informisanost samih osoba sa invaliditetom o svojim pravima i ličnu inicijativu na tom polju.Kada je u pitanju zapošljava nje ovih osoba na otvorenon tržištu rada, odnosno pod opštim uslovima zapošljavanja, pa i korišćenjem različitih stimulativniih mjera, ne daje očekivane rezultate. Najznačajniji razlog je postojanje predrasuda poslodavaca o njihovim radnim sposobnostima i nedostatak odgovarajućih znanja i vještina kazala je Pavličić.

U centrima Pamarka zapošljeno 118 osoba sa invaliditetom

Na nivou Crne Gore, prema riječima Paviičić, u centrima Pamarka zaposleno je 118 osoba sa invaliditetom, a procjenu radnih spsobnosti prošlo je 468. Ona objašnjava da se rehabilitanti obučavaju za samostalno traženje zapošljenja, uz asistenciju i usmjeravanje Centra. Za one rehabilitante za koje se nakon druge mjere utvrdi da im nije potrebna psihosocijalna podrška i pomoć pri traženju odgovarajućeg posla, jer već rade, upućuje se na analizu konkretnog radnog mjesta. Priprema se prilagođavanje radnog mjesta i okruženja i izrađuje plan potrebne opreme i sredstava za rad za osobe sa invaliditetom navela je Paviičić. Ako se utvrdi da osoba ima od 50 do 95 odsto teže smetnje pri zapošljavanju, Paviičić kaže da se upućuje u radno okruženje sa ograničenim izborom zadataka, budući da joj je potrebno i prilagođeno radno vrijeme uz stalni stručni nadzor obavljanja posla. To se odnosi i na one koji imaju procijenjenih 96 do 100 odsto smetnji pri zapošljavanju.

Preovladati smetnje za uključivanje u rad

Rehabilitacija je, objašnjava Paviičić, nastala iz potrebe da se prevladaju smetnje za uključivanje u rad. U okviru nje se prepliću i povezuju stručni pristupi psihološkog, socijalnog, profesionalnog i medicinskog tretmana. Cilj je, kako kaže, osposobljavanje osoba sa invaliditetom za ravnopravan, ekonomski nezavisan život i uključivanje na tržište rada. Svrha rehabilitacije pojedinca sa aspekta zapošljavanja se ogleda, prije svega, u težnji za povećanjem zapošljivosti teže zapošljivih lica, zatim uspostavljanju ravnopravnih uslova na tržištu rada kroz uklanjanje barijera i pružanje jednakih mogućnosti, ali i pružanju uslova za osposobljavanje lica za odgovarajući posao, njegovo zapošljavanje, te mogućnosti da to zaposlenje zadrži i unutar njega napreduje, odnosno da u skladu sa mogućnostima i sposobnostima promijeni svoju profesionalnu karijeru navela je Paviičić.

Obuka najčešće za administrativnog radnika, sobaricu..

Polaznici programa, prema riječima Pavličić, najčešće se upućuju na obuke za pomoćnog administrativnog radnika, pomoćnog radnika u kuhinji, gerontodomaćice, sobarice, ali i za pomoćnog stolara, radnika u vešeraju, pomoćnog radnika u štampariji, obuku za pisanje projekata, računovodstvenog tehničara. Osobe sa invaliditetom obučavaju se i za strani jezik, informatičku pismenost, multimedije…, sve u zavisnosti od njihovih potencijala i kvalifikacija navela je Pavličić.

Originalni članak možete preuzeti ovdje.