Globalizacija svjetske ekonomije dovela je do otvaranja i liberalizacije finansijskih tržišta, tržišta roba, usluga i tržišta radne snage. Svakim danom sve više ljudi se odlučuje da svoj radni vijek počne ili nastavi van granica svoje države. Ralozi su različiti: nemogućnost nalaženja posla u svojoj državi, neadekvatna radna mjesta, želja za promjenom, mogućnost da se steknu nova znanja i iskustvo, nauči jezik… Postoje razni načini kao se može doći do posla u inostranstvu – preko nacionalnih zavoda za zapošljavanje, privatnih agencija za zapošljavanje, EURES mreže, sajtova za traženje posla, u direktnoj komunikaciji sa poslodavcima…

Istovremeno, sa velikim mogućnostima koje se pružaju za zapošljavanje u inostranstvu, pojavljuju se i mogućnosti za zloupotrebom. Cilj ovog teksta nije da bilo koga uplašimo ili odvratimo od ideje da svoj radni vijek nastave van granica Crne Gore. Kroz ovaj tekst želimo da ukažemo crnogorskim državljanima i državljankama o čemu treba voditi računa kada se donosi jedna tako važna odluka kao što je radna migracija.

Postoje različiti vrste prevara koje se dešavaju prilikom ponuda za rad u inostranstvu. Sa kandidatima se stupi u kontakt, u današnje vrijeme je to najčešće online komunikacija,  ponudi im se neki primamljiv posao i poslije izvjesnog vremena, kada se stekne povjerenje,  traži se određeni iznos novca u cilju obezbjeđivanja vize, smještaja, prevoza i prateće dokumentacije. Kada uzmu novac, nestanu bez traga. Daleko opasniji oblik prevare je kada „posrednici“ u zapošljavanju vrbuju kandidate i odvode ih u inostranstvo gdje ta lica postaju žrtve trgovaca ljudima i budu predmet seksualne ili radne eksploatacije ili se tjeraju da učestvuju u kriminalnim radnjama.

Kako bi našli potencijalne žrtve, prevaranti se predstavljaju kao „lovci na talente“ i stupaju u kontakt putem e-mail-a, šalju ponude za nepostojeće poslove kod stvarnih poslodavaca, otvaraju lažne sajtove za posredovanje u zapošljavanju, otvaraju sajtove nepostojećih poslodavaca. Mogućnosti za prevaru su ogromne.

Poslove posredovanje pri zapošljavanju u Crnoj Gori mogu obavljati Zavod za zapošljavanje Crne Gore i privatne agencije za zapošljavanje koje imaju važeću licencu izdatu od strane Ministarstva rada i socijalnog staranja Crne Gore. Prema tome, potrebno je prije svega provjeriti da li  privatna agencija koja vam nudi posao ima odobrenje za rad i obavljanje poslova posredovanja pri zapošljavanju. To naravno, ne mora da bude garancija sigurnosti pri zapošljavanju, ali je svakako prvi i osnovni preduslov.

Ponuda za posao mora sadržati precizne podatke o poslodavcu i uslovima rada.

Ukoliko ponuda za posao zvuči previše dobro da bi bila istinita, vjerovatno i nije!

Izbjegavajte oglase tipa: „potrebno veći broj radnika za velike kompanije“, „hitno potrebni radnici“, „izuzetna mogućnost za zaradu“, oglase u kojima se traže nizak stepen kvalifikacija i iskustva, a obećava se visoka zarada, neprofesionalno napisane oglase u kojima ima slovnih i gramatičkih grešaka i sl. Proces traženja kvalitetnih radnika i zapošljavanje nije ni kratak ni brz, a još ako se radi o zapošljavanju i unostranstvu treba dodati vrijeme potrebno za provjeru i regulisanje dokumentacije, pribavljanje vize i radne dozvole. Lica koja posreduju pri zapošljavanju treba da imaju iskustvo, znanje i da su obučeni kako bi na pravi način izvršili predselekciju kandidata i preporučili poslodavcu koga da zaposli. Poslodavac vrlo rijetko odluku o izboru kandidata prepušta nekom drugom, već od prijavljenih i predselektovanih kandidata, putem intervjua uz priložene biografije, motivaciona pisma i reference bira kandidate koji su, po njegovom mišljenju, najbolji. Zato i treba izbjegavati ponude gdje se odmah obećava posao samo na osnovu radne biografije, bez prethodnih intervjua ili provjere znanja i sposobnosti.

Prije prihvatanja ponude za posao potrebno je provjeriti i agenciju i poslodavca. Putem interneta treba potražiti zvanični sajt i agencija i poslodavaca. Pogledati da li na zvaničnoj prezentaciji poslodavca postoji informacija o slobodnim radnim mjestima koja se nude i stupiti u kontakt direktno sa poslodavcem i provjeriti oglas. Za ovu komunikaciju bi dobro bilo da se koristi fiksni broj telefona. Takođe, ukoliko neka osoba stupi u kontakt sa vama i predstavi se kao zaposleni u toj kompaniji, na sajtu treba provjeriti da li postoji neki dokaz da je osoba zaposlena u toj firmi. Može se desiti da firma postoji i regularno posluje, ali da pojedinci pokušaju da je  zloupotrijebe. Ozbiljna preduzeća imaju adresu elektronske pošte na svom domenu. Ukoliko neko dostavi e-mail sa domenom na nekom od globalnih servisa (Gmail, yahoo, mail.ru…) to može biti znak da nešto nije u redu. Obavezno u internet pretraživače unijeti nazive agencije, poslodavca, podatke kontakt osobe kako bi se vidjelo kakva su iskustva lica koja su prethodno koristila njihove usluge i generalne reference. Takođe, može se provjeriti i sam sajt – ko je vlasnik domena i ko je IP korisnik. Postojanje i reference poslodavca ili posrednika se mogu provjeriti i putem medija, udruženja poslodavaca i privredne komore u toj državi. Za provjeru referenci obavezno koristiti društvene mreže i internet forume. Ukoliko je priložena fotografija kontakt osobe, iskoristiti google pretraživač za provjeru fotografija.

Obratiti pažnju i na uslove koji kandidati treba da ispune kako bi zasnovali radni odnos. Najčešća pitanja se postavljaju vezano za znanje jezika zemlje. Ukoliko posao zahtijeva direktnu komunikaciju sa strankama/klijentima sa tog govornog područja, zahtijeva će se znanje jezika države u koju se putuje. Velike multinacionalne kompanije često koriste engleski jezik kao službeni jezik i za rad u njima je često dovoljno samo znanje tog jezika. Voditi računa o tome da li se kao uslov postavlja znanje jezika domicilne države i ako to nije uslov, da li je logično, odnosno, opravdano nepostavljanje tog uslova.

Prilikom zapošljavanja u određenim profesijama (tzv. regulisane profesije) potrebno je prvo izvršiti nostrifikaciju crnogorske diplome. Nostrifikacija diplome je često i preduslov za zaposlenje, dobijanja radne dozvole i vize. Kao preduslov se postavlja određeni nivo znanja jezika. Ovdje se kao primjer može navesti SR Njemačka gdje je preduslov podnošenja nostrifikacije diplome iz medicinske grupe zanimanja (bez obzira da li se radi o doktorima, medicinskim sestrama ili tehničarima) znanje njemačkog jezika stepena B1. Uslov za zapošljavanje je da se stekne znanje njemačkog jezika u stepenu B2. Ne priznaju se diplome svih crnogorskih škola stranih jezika, već se moraju polagati ispiti iz tog jezika u skladu sa standardima koje propisuje svaka država ponaosob.

Državljanima Crne Gore je potrebna radna viza i/ili radna dozvola. Radna viza se vadi lično u diplomatsko-konzularnim predstavništvima (DKP) koji se nalaze u Podgorici. Pojedine države nemaju DKP u Crnoj Gori i tada je potrebno otići u neku zemlju u okruženju gdje se nalazi DKP nadležan i za našu državu. Apliciranje za vizu se vrši lično! Zato izbjegavajte oglase gdje vam se nudi da posrednik obezbjedi vizu umjesto vas za određeni novčani iznos. Vrlo često u takvim slučajevima „posrednici“ prevare kandidate za iznos novca za „vizu“ i nestanu bez traga. Takođe, ne postoje „grupne radne vize“! Na sajtovima DKP-a postoje precizna uputstva na našem jeziku koja je procedura vađenja radnih viza, koji su preduslovi za njihovo dobijanje i cijena viza. Takođe, i lično se mogu kontaktirati kako bi se provjerilo da li oni imaju informacije o sigurnosti zapošljavanja preko određenih posrednika ili poslodavaca. Pasoš i ostala dokumenta davati na uvid samo službenim licima! Nikada ne slati original ili skenirana dokumenta (pasoši, vize, diplome…) agencijama i poslodavcima za koje nijeste sigurni, jer ta dokumenta mogu biti predmet zloupotrebe

Važno je i napomenuti da se za vizu aplicira iz Crne Gore. Izuzetak je kada neko već posjeduje radnu vizu za duži period. Zato ne treba povjerovati oglasima koji nude prevoz, smještaj i posredovanje na licu mjesta, a po zasnivanju radnog odnosa da će se aplicirati za vizu.

Tražioci azila su lica koja zbog straha od progona u sopstvenoj zemlji traže utočište u drugoj državi. Crna Gora ima status zemlje sigurnog porijekla. Iz tog razloga, licima koja dolaze iz zemalja sa ovim statusom biće odbijen zahtjev za azil i deportovaće se u zemlju iz koje dolaze. Njihova imena stavljaju se na „crnu listu“, što sa sobom povlači probleme prilikom sljedećeg apliciranja za vizu i putovanja u inostranstvo. Ista situacija će biti i sa licima za koja se utvrde da nelegalno borave i da rade „na crno“.

Prilikom odlaska u inostranstvo bi treba skenirati pasoš i vize i ostaviti ih kod porodice ili prijatelja u Crnoj Gori. Takođe, skenirana dokumenta se mogu poslati i na pouzdanu e-mail adresu.

Radno zakonodavstvo, sistem socijalnog i zdravstvenog osiguranja razlikuje se od države do države. Zato je potrebno prije odlaska na rad u inostranstvo prikupiti informacije o zakonskoj regulativi države u koju se ide. Dobro je raspitati se i o uslovima života i rada u toj državi i cijenama osnovnih životnih potrepština, kao i cijenama iznajmljivanja stanova, kako bi se troškovi života mogli uporediti sa platom koja se nudi. Za ovu svrhu se može koristiti sajt EUROSTAT-a (Zavod za statistiku EU).

Ugovor o radu reguliše međusobna prava i obaveze i zaposlenog i poslodavca. Ne treba pristajati na bilo kakve usmene dogovore, već ugovor o radu sklapati isključivo u pisanoj formi, potpisan od strane poslodavca/agencije. Ukoliko ne poznajete dobro jezik zemlje u koju idete, obavezno tražiti ugovor i na crnogorskom jeziku i obavezno dati ovlašćenom prevodiocu koji će potvrditi istovjetnost ugovora. Oba ugovora moraju biti potpisana i ovjerena od strane poslodavca i zaposlenog. Poželjno bi bilo napraviti kopije oba primjerka ugovora, ovjeriti ih i jednu od kopija ostaviti u Crnoj Gori kod porodice ili prijatelja.

U ugovoru o radu treba definisati sve bitne elemente: visinu zarade – precizno razgraničiti da li je ugovoru navedena bruto ili neto plata i na čiji teret padaju troškovi plaćanja poreza, doprinosa, socijalnog i zdravstvenog osiguranja, radno vrijeme (na dnevnom, mjesečnom, godišnjem nivou), gdje se obavlja rad (ukoliko potreba posla zahtjeva rad van mjesta prebivališta ko snosi troškove prevoza i boravka van tog mjesta), godišnji odmor, naziv i sjedište poslodavca, da li je obezbijeđen smještaj, na koje se radno mjesto zaposleni raspoređuje, na koje vrijeme se sklapa ugovor o radu, da li je predviđen probni rad, prava i obaveze u slučaju jednostranog raskida ugovora, uslovi rada, zaštita na radu i sl. Potrebno je i, u pisanoj formi, definisati ko snosi troškove prevoza do zemlje u koju se putuje, na čiji teret padaju troškovi putovanja/smještaja u slučaju jednostranog raskida ugovora ili nezasnivanja radnog odnosa po isteku probnog rada.

Kada je u pitanju satnica, odnosno, mjesečna zarada, u većini zemalja (posebno države EU) se ne smije ponuditi manja zarada strancu nego što je zagarantovana zarada domaćim radnicima koji imaju isti stepen obrazovanja, radno iskustvo, dodatna znanja… Ista situacija je i  kada su i pitanju radno vrijeme, zaštita na radu i drugi uslovi rada. Pored opšteg kolektivnog ugovora, postoje i granski kolektivni ugovori koji definišu minimalnu satnicu i uslove rada za zanimanja u okviru pojedinih profesija i ne smiju se zaključiti ugovori o radu koji predviđaju nepovoljnije uslove rada od propisanih opštim i granskim kolektivnim ugovorima bez obzira da li se radi o domaćem ili stranom radniku. Prema tome, ukoliko vam neko ponudi ovakav ugovor o radu uz obrazloženje da ste strani radnik, vjerovatno se radi o  pokušaju prevare, zloupotrebi ili radu „na crno“.

Kod zdravstvenog osiguranja, precizirati šta sve pokriva dato osiguranje tj. da li je u pitanju samo osnovno zdravstveno osiguranje i kako zaposleni može sam dodatno plaćati za dopunsko osiguranje. Ista situacija je i sa osiguranjem od nesrećnih slučajeva ili smrti.

Posebno treba obratiti pažnju da li prilikom sklapanja i potpisivanja ugovora nema skrivenih troškova. Na primjer, ukoliko zaposleni sam plaća troškove smještaja i ishrane koje poslodavac obezbjeđuje ili u ugovoru stoji da će se zaposlenom od zarade odbiti ovi troškovi, obavezno definisati tačan iznos tih naknada, posebno ako je mjesto rada takvo da se ne može naći neki drugi adekvatan smještaj ili se zaposleni obavezao da koristi usluge smještaja i ishrane u organizaciji poslodavca.

Slična situacija se može desiti i kada poslodavac nudi zaposlenima kurseve jezika. U principu, te obuke bi treba da budu besplatne ili da se naplaćuju po simboličnoj cijeni. Zato i  cijena ovih obuka se mora precizno definisati.

Prije odlaska na rad u inostranstvo, obavezno obezbjediti kontakte ambasade ili konzulata Crne Gore u toj zemlji. Neophodno je da sa članovima porodice i prijateljima dogovorite način i redovnost održavanja kontakata (najsigurniji je video poziv) i da im ostavite adresu smještaja, kontakte poslodavaca i agencije.

Na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nalaze se internet adrese na kojima se mogu naći osnovne informacije o slobodnim radnim mjestima, uslovima života i rada, institucijama koje pružaju podršku imigrantima, adrese ministarstava i DKP.